Podaci o izvoru
Slikar Filippo Naldi
Radoslav Tomić, „Slikar Filippo Naldi”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 30 (2006), str. 163–183.
- Važnost za obiteljsku povijest
- Rad dokumentira Naldijeve portrete Luke i Ivana Nonkovića, oltarnu sliku naručenu zalaganjem Luke Nonkovića te nekoliko važnih događaja iz starije obiteljske povijesti.
- Tiskane stranice
- 163–164, 175–178
- Stranice PDF-a
- 1–2, 13–16
Prijepis citiranoga teksta
Hrvatski izvornik
„Portret Luke Nonkovića […] 1752. g. […] Split, Muzej grada Splita”; „Portret Ivana Nonkovića […] 1759. g. […] Split, Muzej grada.”
Hrvatski izvornik
„Unuci su serdara Nikole Nonkovića iz Broćanca, koji je 1686. godine prešao sa svoja dva sina, starijim Vulom i mlađim Jurom, na mletačko tlo.”
Hrvatski izvornik
„27. lipnja 1696. godine dužd Silvestro Valier dodijelio [je Vuli] naslov viteza Sv. Marka”.
Hrvatski izvornik
„Tu su podigli kulu s kapelom (utvrda Smrdan ili Grad te kula u Kleku). S mletačkih posjeda u Dalmaciji nastavili su Nonkovići vojevati protiv Turaka: u oslobađanju Herceg Novog poginuo je Nikolin sin Jure. […] Njegov sin Vule Nonković […] upravo je on pri osvajanju Čitluka 1694. godine zapalio Počitelj. […] Iduće godine u napadu na Ljubinje pogiba Nikola Nonković.”
Hrvatski izvornik
„Vule […] bio je nadintendant u Opuzenu 1721., 1731., 1732. i 1733. godine. Umro je 1734. i pokopan u crkvi sv. Ivana Krstitelja na otočiću Osinj, koja je bila njihovo vlasništvo. […] Nakon očeve smrti službu nadintendanta naslijedio [je] drugi sin Luka. […] Nakon Lukine smrti 1752. godine službu je preuzeo njegov sin Antun, koga je do punoljetnosti 1763. zamjenjivao stric Ivan kao viceintendant.”
Hrvatski izvornik
„Nonkovići su prikazani dopojasno, naoružani mačevima, u raskošnoj odjeći s hermelinom, crvenom kapom i zlatnim dodacima na rubovima.” Natpisi na portretima bilježe Luku i Ivana kao sinove viteza Vule te njihove upravne službe u Neretvi.
Hrvatski izvornik
„Iste 1752. godine kada Naldi radi njegov portret naručio je Luka Nonković i oltarnu sliku Kamenovanje sv. Stjepana za župnu crkvu u Opuzenu.” Zapis na poleđini bilježi obnovu slike u Veneciji 1872. o trošku Petra Nonkovića i članova obitelji Nikolić.
Urednička napomena
Tomić za prijelaz navodi 1686., dok Krešić završnu pogodbu i provedenu seobu smješta u srpanj 1687. Tomić Morosinijevu povelju datira 20. siječnja 1692. more Veneto i u zagradi je preračunava u 1693.; tu kalendarsku razliku ne treba prešutjeti.