Podaci o izvoru
Slikar Filippo Naldi
Radoslav Tomić, „Slikar Filippo Naldi”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 30 (2006), str. 163–183.
- Važnost za obiteljsku povijest
- Rad dokumentira Naldijeve portrete Luke i Ivana Nonkovića, oltarnu sliku naručenu zalaganjem Luke Nonkovića te nekoliko važnih događaja iz starije obiteljske povijesti.
- Tiskane stranice
- 163–164, 175–178
- Stranice PDF-a
- 1–2, 13–16
Prijepis citiranoga teksta
Izvorni hrvatski tekst
„Portret Luke Nonkovića […] 1752. g. […] Split, Muzej grada Splita”; „Portret Ivana Nonkovića […] 1759. g. […] Split, Muzej grada.”
Engleski prijevod
“Portrait of Luka Nonković […] 1752 […] Split City Museum”; “Portrait of Ivan Nonković […] 1759 […] Split City Museum.”Izvorni hrvatski tekst
„Unuci su serdara Nikole Nonkovića iz Broćanca, koji je 1686. godine prešao sa svoja dva sina, starijim Vulom i mlađim Jurom, na mletačko tlo.”
Engleski prijevod
“They were grandsons of Serdar Nikola Nonković of Broćanac, who in 1686 crossed into Venetian territory with his two sons, the elder Vule and the younger Jure.”Izvorni hrvatski tekst
„27. lipnja 1696. godine dužd Silvestro Valier dodijelio [je Vuli] naslov viteza Sv. Marka”.
Engleski prijevod
“On 27 June 1696 Doge Silvestro Valier granted Vule the title of Knight of St Mark.”Izvorni hrvatski tekst
„Tu su podigli kulu s kapelom (utvrda Smrdan ili Grad te kula u Kleku). S mletačkih posjeda u Dalmaciji nastavili su Nonkovići vojevati protiv Turaka: u oslobađanju Herceg Novog poginuo je Nikolin sin Jure. […] Njegov sin Vule Nonković […] upravo je on pri osvajanju Čitluka 1694. godine zapalio Počitelj. […] Iduće godine u napadu na Ljubinje pogiba Nikola Nonković.”
Engleski prijevod
“There they built a tower with a chapel (the fortification of Smrdan or Grad and the tower at Klek). From the Venetian possessions in Dalmatia the Nonković family continued fighting the Ottomans: Nikola’s son Jure was killed during the liberation of Herceg Novi. […] His son Vule Nonković […] took part in the capture of Čitluk in 1694, when he burned Počitelj. […] The following year Nikola Nonković was killed in the attack on Ljubinje.”Izvorni hrvatski tekst
„Vule […] bio je nadintendant u Opuzenu 1721., 1731., 1732. i 1733. godine. Umro je 1734. i pokopan u crkvi sv. Ivana Krstitelja na otočiću Osinj, koja je bila njihovo vlasništvo. […] Nakon očeve smrti službu nadintendanta naslijedio [je] drugi sin Luka. […] Nakon Lukine smrti 1752. godine službu je preuzeo njegov sin Antun, koga je do punoljetnosti 1763. zamjenjivao stric Ivan kao viceintendant.”
Engleski prijevod
“Vule […] was superintendent at Opuzen in 1721, 1731, 1732, and 1733. He died in 1734 and was buried in the Church of St John the Baptist on the islet of Osinj, which was their property. […] After his father’s death, the other son, Luka, inherited the office of superintendent. […] After Luka’s death in 1752, the office passed to his son Antun, for whom his uncle Ivan served as vice-superintendent until he came of age in 1763.”Izvorni hrvatski tekst
„Nonkovići su prikazani dopojasno, naoružani mačevima, u raskošnoj odjeći s hermelinom, crvenom kapom i zlatnim dodacima na rubovima.” Natpisi na portretima bilježe Luku i Ivana kao sinove viteza Vule te njihove upravne službe u Neretvi.
Engleski prijevod
“The Nonković men are shown from the waist up, armed with swords, in splendid ermine clothing, red caps, and gold edging.” The portrait inscriptions identify Luka and Ivan as sons of Knight Vule and record their administrative offices in the Neretva.Izvorni hrvatski tekst
„Iste 1752. godine kada Naldi radi njegov portret naručio je Luka Nonković i oltarnu sliku Kamenovanje sv. Stjepana za župnu crkvu u Opuzenu.” Zapis na poleđini bilježi obnovu slike u Veneciji 1872. o trošku Petra Nonkovića i članova obitelji Nikolić.
Engleski prijevod
“In the same year, 1752, when Naldi painted his portrait, Luka Nonković also commissioned the altarpiece The Stoning of St Stephen for the parish church at Opuzen.” A note on the reverse records its restoration in Venice in 1872 at the expense of Petar Nonković and members of the Nikolić family.Urednička i prevoditeljska napomena
Tomić za prijelaz navodi 1686., dok Krešić završnu pogodbu i provedenu seobu smješta u srpanj 1687. Tomić Morosinijevu povelju datira 20. siječnja 1692. more Veneto i u zagradi je preračunava u 1693.; tu kalendarsku razliku ne treba prešutjeti.