Podaci o izvoru
Povijesne okolnosti osnutka i osnutak župe Dubrave
Milenko Krešić, „Povijesne okolnosti osnutka i osnutak župe Dubrave u Trebinjskoj biskupiji prije 300 godina”, CCP 57 (2006), str. 103–129.
- Važnost za obiteljsku povijest
- Najizravniji je objavljeni izvor za Nikolov položaj u Zažablju, pregovore 1684.–1687., seobu prema Opuzenu i odmazdu nad preostalim stanovništvom.
- Tiskane stranice
- 107–111
- Stranice PDF-a
- 5–9
Prijepis citiranoga teksta
Izvorni hrvatski tekst
„Najpogodnija osoba za kontakte u Zažablju bio je serdar Nikola Nonković, čovjek velika ugleda kod Turaka koji je sa svojim sinovima ‘i još dvojicom kršćanskih poglavica zapovijedao […] sa 30 sela i 740 vojnika’.”
Engleski prijevod
“The most suitable person for contacts in Zažablje was Serdar Nikola Nonković, a man of great standing among the Ottomans who, with his sons ‘and two other Christian chiefs, commanded […] thirty villages and 740 soldiers.’”Izvorni hrvatski tekst
Don Petar Dragobratović naveden je kao „župnik iz Graca” i opunomoćenik serdara Nonkovića, a don Jure Sentić kao „gradački župnik” koji se 1685. vratio u rodni Gradac.
Engleski prijevod
Don Petar Dragobratović is identified as the “parish priest from Gradac” and Serdar Nonković’s representative, while Don Jure Sentić is described as the “Gradac parish priest” who returned to his native Gradac in 1685.Izvorni hrvatski tekst
„Dana 27. svibnja 1684. serdar Nonković piše providuru Pietru Valieru o stanju u Neretvi, Zažablju i Hercegovini te izlaže planove kako bi se ti krajevi mogli osloboditi.”
Engleski prijevod
“On 27 May 1684 Serdar Nonković wrote to Provveditore Pietro Valier about conditions in the Neretva, Zažablje, and Herzegovina, outlining plans by which those regions might be liberated.”Izvorni hrvatski tekst
„Nonković je sa svojim sinovima, dvojicom svećenika […] i s 250 oružanih ljudi i njihovim obiteljima prešao u krajeve u blizini Opuzena.”
Engleski prijevod
“Nonković, with his sons, two priests […] and 250 armed men and their families, crossed into the country near Opuzen.”Izvorni hrvatski tekst
Krešićeva bilješka 30 navodi da Macan govori o „četrdesetak obitelji”, dok Jerković navodi „oko 2000 duša”; Krešić dodaje da je „Jerkovićeva brojka malo pretjerana”. Bilješka upućuje na Trpimira Macana, Iz povijesti donjeg Poneretavlja, 2. prošireno izdanje, 1990., str. 49, te na Jerkovića prema Miletu Vidoviću, 2000., str. 134.
Engleski prijevod
Krešić’s note 30 says that Macan gives “about forty families,” while Jerković gives “about 2,000 souls”; Krešić adds that “Jerković’s figure is somewhat exaggerated.” The note cites Trpimir Macan, Iz povijesti donjeg Poneretavlja, 2nd expanded edition, 1990, p. 49, and Jerković as reproduced by Mile Vidović, 2000, p. 134.Izvorni hrvatski tekst
„Posebno je stradala rodbina pobunjenika. Većinom su poubijani, a njihova su imanja spaljena.” Drugi val preseljenja dogodio se „u jesen 1688., kada je više od 70 obitelji došlo na mletački teritorij u dolini Neretve.”
Engleski prijevod
“The rebels’ relatives suffered especially. Most were killed, and their properties were burned.” A second migration followed “in the autumn of 1688, when more than seventy families came into Venetian territory in the Neretva valley.”Izvorni hrvatski tekst
„U lipnju je Dolfino navalio na tvrđavu Čitluk s velikom vojskom. S 8 000 pješaka, 4 000 konjanika i s četiri galije napao [je] Čitluk 15. lipnja 1694. Tvrđava se branila nekoliko dana te se predala oko 20. lipnja.”
Engleski prijevod
“In June Dolfino attacked the fortress of Čitluk with a large army. With 8,000 infantry, 4,000 cavalry, and four galleys he attacked Čitluk on 15 June 1694. The fortress resisted for several days and surrendered around 20 June.”Urednička i prevoditeljska napomena
Izraz „740 vojnika” ne znači nužno 740 osobno odanih ratnika. Kasnija bilješka rada da je Vule poginuo 1716. proturječi Tomićevu navodu da je bio nadintendant do 1733. i umro 1734.; tu tvrdnju portal zato ne koristi bez dodatne provjere.